za sve radoznale o folkloru
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
za sve radoznale o folkloru

samo folklor
 
HomeLatest imagesTražiRegistracijaLogin

 

 GRADSKE NOSNJE

Go down 
AutorPoruka
enver
Admin
enver


Broj komentara : 57
Join date : 2009-11-29
Age : 36
Mjesto : bihac

GRADSKE NOSNJE Empty
KomentarNaslov komentara: GRADSKE NOSNJE   GRADSKE NOSNJE EmptyMon Nov 30, 2009 8:16 am

GRADSKE NOSNJE
U gradskim nošnjama bez obzira na nacionalnu pripadnost se krajem 19.stoljeća zapaža jak orijentalni utjecaj, kako u krojevima tako i u izboru materijala. Materijali su mahom uvezeni sa istoka, a takođe i sa Zapada, mahom iz Venecije. Najviše su upotrebljavani čoha, somot, aladža, šamaladža, atlas, kao i razne vrste svile i brokata, a zatim i pamučni i svileni "bez", tj. platno.

O građanskoj nošnji kod nas najviše nam je sačuvano podataka iz 19.stoljeća, u djelima raznih putopisaca koji su prolazili kroz Bosnu. Pored ovog izvora svako od nas može da dobije predstavu o tim nosnjama ako naprimjer pročita tekstove starih epskih pjesama, balada, romansi iz tog doba ili pak sevdalinki. U takvim pjesmama je moguće pročitati o različitim elementima nošnji tog doba, njihovom imenu, funkciji i materijalima. Jedna od tih pjesama je svakako pjesma



Pošetala Hana Pehlivana.
Pošetala Hana Pehlivana,
Ispred dvora Firdus-kapetana.
Za njom ide Kumrija robinje,
"Kumrijice, po bogu sestrice,
Je l` mi kratka peča i feredža?
Vide l` mi se džanfezli dimije?
Vide l´mi se noge do šljanaka?
Gleda li me Firdus-kapetane,
Gleda li me i begeniše l` me?





S kraja 19. stoljeća sačuvan je izvjestan broj originalnih nošnji. Nošnja u gradovima u doba Turske vladavine nije imala samo praktičnu funkciju, već je istovremeno bila sredstvo da se pomoću nje istakne klasna i staleska pripadnost. Svaka vlast kako tada tako i danas ima određene propise koji su tiču normi i načina odijevanja vojnika, plemstva i visokih državnih službenika. Tako su se npr. begovi i janjičari veoma isticali sa svojom predivnom nošnjom, posebnim bojama odjela, kao i pojedinim odjevnim elementima.

Već spomenuti propisi koji su određivali boje, dijelove odjeće, obuće, su tako uticali da se stanovništvo počinje razlikovati po vjerskoj pripadnosti, čega u 16.stoljeću nije bilo, prema spomenutim podacima B. Kuripešića.
Ipak te razlike u različitim nosnjama su svoju težinu imale na akcentiranje pripadnosti klasi, staležu, esnafu, a u manjoj mjeri na pripadnost naciji ili vjeri. Begovska nošnja je bila od svjetlo crvene, zelene ili plave čohe, ukrašena vezom od srme, dok su trgovci i zanatlije nosili odijelo od tamne čohe sa vezom od crnog gajtana. Pojasi su kod pravoslavnog stanovništva bili crveni, kod katoličkog ljubičasti, a kod muslimanskog šareni svileni "trabolose", ili "mukadem" pasovi. U bojama fesova se mogla naslutiti i nacionalna pripadnost. U ženskim nošnjama su crne satenske ili atlasne dimije bile zastupljene kod hrvatskih ili srpskih žena, dok su bošnjačke nosile dimije svijetlih pastelnih boja. Begovske žene nosile su dimije od skupocjene svile vezene zlatom. Takvi su bili i gornji haljetci, naročiti ječerme i anterije. Imale su anterije od somote ili brokata, a žene srednjeg staleža nosile su te dijelove od aladže ili šamaladže. Ovakva situacija je potrajala sve do kraja 19.stoljeća koji se smatra prekretnicom u razvoju bosanskog društva, društvenih promjena i nadolaska novih kulturnih uticaja.
Sačuvanim građanske nošnje s kraja 19.stoljeća pokazaju da se ženska nosnja sastojala iz košulje od tankog pamučnog ili svilenog "beza", pravo krojene izjedna, sa dubokim izrezom na prsima, bez ikakve "jake"; uz nju su se nosile i gaće od istog ili debljeg platna, širokih nogavica, skupljene pod koljenom. Na gornjem dijelu tijela, preko kosulje, nosili su se: fermeni - vrsta jeleka bez rukava, iznad struka, otvoreni na prsima, ječerme - krojene od svile ili kadife, ukrasene zlatnim trakama ili zlatovezom, za razliku od fermena vežu se ili kopčaju na krajevima. Udate žene oblačile su preko košulje i anteriju, vrstu duge haljine od somota ili svile sa bogatim zlatovezom i zlatnim ukrasnim trakama, sprijeda je otvorena, na grudima ima veći izrez, zvonastog je kroja, sa jako naznačenim strukom, ima duge rukave koji su pri dnu rasječeni.

Gornji dio nošnje odvajan je pojasom koji je mogao biti od tkanine ili metala, sa filigranskim kopčama tzv. paftama. O pasu opasivale su se srmenim širitnim pojasom sa paftama od srebra, razne veličine i oblika. Na noge su dolazile bijele pamučne čarape i kožna obuća, razne vrste papuča i cipele. Kod muslimanke nju su činile crvene ili žute "jemenije", kod srpskih i hrvatskih crne cipele. Na glavi su djevojke nosile fesiće sa cvijećem, a žene kalkan-kape sa srebrnim tepelukom na tjemenu i resama od crne svile unaokolo.
Obavezan dio muslimanskih gradskih ženskih nošnji za izlazak u grad je bila odjeća feredža, a s krajem 19.stoljeća i zar. U ovim haljinama žene su bile pokrivene sasvim, sakrivajući lice. Feredža je vrsta širokog kaputa, dugih širokih rukava, sa velikom "jakom" (kragnom) oko vrata. Feredža je uvijek bila od crne čohe, a kod begovica i od tamnozelene.. Uz nju su se nosila i tri pokrivača od bijelog tankog platna. Jedan pokrivač je dolazio na glavu i čelo, i zvao se čember, drugi preko lica, odnosno usta, vezivao se na tjemenu i zvao se jašmak, treći je pokrivao cijelu glavu padao unaokolo, do pola leđa i zvao se dušeme. Ovako obučena žena imala je mali otvor oko očiju. Begovske žene nosile su i "pecu", tj. komad crnog postavljenog platna, vezanog srmom, sa prorezima za oči, koji se stavljao na lice kao maska.. Peca se nosila sa feredžom. Uz feredžu su se prilikom izlaska obuvale žute čizme od mehke kože zvane "tomake". Za kretanje oko kuće nošene su drvene nanule i papuče, a u zimskim mjesecima mestve i čizme od mehke žute ili crvene kože, a krajem 19. stoljeća nose cipele raznih vrsta po bečkoj modi.


Feredže mostarki su bile posebne vrste, bila je od tamnoplavog sukna ili čohe, oblika širokog ogrtača sa dugim rukavima. Jaka je bila čvrsto postavljena i sastavljena tako da čini vrstu kukuljice, koja se podizala i stavljala na glavu sve do očiju. Krajem 19. stoljeća zarovi počinju da potiskuju feredžu. Zar je vrsta ogrtača takođe samo za izlazak. Pravio se od raznih vrsta svile, zvane "damaske", a kasnije sa dolaskom Austro-Ugarske, najviše od puplina za ljeto i od štofa za zimu. Zar nije bio ukrojena odjeća, već iz jednog komada sastavljen ogrtač, čiji je donji dio nabran u struku i služi kao suknja, dok se gornji, otvoren, prebaci preko glave i omota oko ramena.
Na vrh Go down
https://univerzitet.bosnianforum.com
enver
Admin
enver


Broj komentara : 57
Join date : 2009-11-29
Age : 36
Mjesto : bihac

GRADSKE NOSNJE Empty
KomentarNaslov komentara: Re: GRADSKE NOSNJE   GRADSKE NOSNJE EmptyMon Dec 07, 2009 6:27 am

enver (citat):
GRADSKE NOSNJE
U gradskim nošnjama bez obzira na nacionalnu pripadnost se krajem 19.stoljeća zapaža jak orijentalni utjecaj, kako u krojevima tako i u izboru materijala. Materijali su mahom uvezeni sa istoka, a takođe i sa Zapada, mahom iz Venecije. Najviše su upotrebljavani čoha, somot, aladža, šamaladža, atlas, kao i razne vrste svile i brokata, a zatim i pamučni i svileni "bez", tj. platno.

O građanskoj nošnji kod nas najviše nam je sačuvano podataka iz 19.stoljeća, u djelima raznih putopisaca koji su prolazili kroz Bosnu. Pored ovog izvora svako od nas može da dobije predstavu o tim nosnjama ako naprimjer pročita tekstove starih epskih pjesama, balada, romansi iz tog doba ili pak sevdalinki. U takvim pjesmama je moguće pročitati o različitim elementima nošnji tog doba, njihovom imenu, funkciji i materijalima. Jedna od tih pjesama je svakako pjesma



Pošetala Hana Pehlivana.
Pošetala Hana Pehlivana,
Ispred dvora Firdus-kapetana.
Za njom ide Kumrija robinje,
"Kumrijice, po bogu sestrice,
Je l` mi kratka peča i feredža?
Vide l` mi se džanfezli dimije?
Vide l´mi se noge do šljanaka?
Gleda li me Firdus-kapetane,
Gleda li me i begeniše l` me?





S kraja 19. stoljeća sačuvan je izvjestan broj originalnih nošnji. Nošnja u gradovima u doba Turske vladavine nije imala samo praktičnu funkciju, već je istovremeno bila sredstvo da se pomoću nje istakne klasna i staleska pripadnost. Svaka vlast kako tada tako i danas ima određene propise koji su tiču normi i načina odijevanja vojnika, plemstva i visokih državnih službenika. Tako su se npr. begovi i janjičari veoma isticali sa svojom predivnom nošnjom, posebnim bojama odjela, kao i pojedinim odjevnim elementima.

Već spomenuti propisi koji su određivali boje, dijelove odjeće, obuće, su tako uticali da se stanovništvo počinje razlikovati po vjerskoj pripadnosti, čega u 16.stoljeću nije bilo, prema spomenutim podacima B. Kuripešića.
Ipak te razlike u različitim nosnjama su svoju težinu imale na akcentiranje pripadnosti klasi, staležu, esnafu, a u manjoj mjeri na pripadnost naciji ili vjeri. Begovska nošnja je bila od svjetlo crvene, zelene ili plave čohe, ukrašena vezom od srme, dok su trgovci i zanatlije nosili odijelo od tamne čohe sa vezom od crnog gajtana. Pojasi su kod pravoslavnog stanovništva bili crveni, kod katoličkog ljubičasti, a kod muslimanskog šareni svileni "trabolose", ili "mukadem" pasovi. U bojama fesova se mogla naslutiti i nacionalna pripadnost. U ženskim nošnjama su crne satenske ili atlasne dimije bile zastupljene kod hrvatskih ili srpskih žena, dok su bošnjačke nosile dimije svijetlih pastelnih boja. Begovske žene nosile su dimije od skupocjene svile vezene zlatom. Takvi su bili i gornji haljetci, naročiti ječerme i anterije. Imale su anterije od somote ili brokata, a žene srednjeg staleža nosile su te dijelove od aladže ili šamaladže. Ovakva situacija je potrajala sve do kraja 19.stoljeća koji se smatra prekretnicom u razvoju bosanskog društva, društvenih promjena i nadolaska novih kulturnih uticaja.
Sačuvanim građanske nošnje s kraja 19.stoljeća pokazaju da se ženska nosnja sastojala iz košulje od tankog pamučnog ili svilenog "beza", pravo krojene izjedna, sa dubokim izrezom na prsima, bez ikakve "jake"; uz nju su se nosile i gaće od istog ili debljeg platna, širokih nogavica, skupljene pod koljenom. Na gornjem dijelu tijela, preko kosulje, nosili su se: fermeni - vrsta jeleka bez rukava, iznad struka, otvoreni na prsima, ječerme - krojene od svile ili kadife, ukrasene zlatnim trakama ili zlatovezom, za razliku od fermena vežu se ili kopčaju na krajevima. Udate žene oblačile su preko košulje i anteriju, vrstu duge haljine od somota ili svile sa bogatim zlatovezom i zlatnim ukrasnim trakama, sprijeda je otvorena, na grudima ima veći izrez, zvonastog je kroja, sa jako naznačenim strukom, ima duge rukave koji su pri dnu rasječeni.

Gornji dio nošnje odvajan je pojasom koji je mogao biti od tkanine ili metala, sa filigranskim kopčama tzv. paftama. O pasu opasivale su se srmenim širitnim pojasom sa paftama od srebra, razne veličine i oblika. Na noge su dolazile bijele pamučne čarape i kožna obuća, razne vrste papuča i cipele. Kod muslimanke nju su činile crvene ili žute "jemenije", kod srpskih i hrvatskih crne cipele. Na glavi su djevojke nosile fesiće sa cvijećem, a žene kalkan-kape sa srebrnim tepelukom na tjemenu i resama od crne svile unaokolo.
Obavezan dio muslimanskih gradskih ženskih nošnji za izlazak u grad je bila odjeća feredža, a s krajem 19.stoljeća i zar. U ovim haljinama žene su bile pokrivene sasvim, sakrivajući lice. Feredža je vrsta širokog kaputa, dugih širokih rukava, sa velikom "jakom" (kragnom) oko vrata. Feredža je uvijek bila od crne čohe, a kod begovica i od tamnozelene.. Uz nju su se nosila i tri pokrivača od bijelog tankog platna. Jedan pokrivač je dolazio na glavu i čelo, i zvao se čember, drugi preko lica, odnosno usta, vezivao se na tjemenu i zvao se jašmak, treći je pokrivao cijelu glavu padao unaokolo, do pola leđa i zvao se dušeme. Ovako obučena žena imala je mali otvor oko očiju. Begovske žene nosile su i "pecu", tj. komad crnog postavljenog platna, vezanog srmom, sa prorezima za oči, koji se stavljao na lice kao maska.. Peca se nosila sa feredžom. Uz feredžu su se prilikom izlaska obuvale žute čizme od mehke kože zvane "tomake". Za kretanje oko kuće nošene su drvene nanule i papuče, a u zimskim mjesecima mestve i čizme od mehke žute ili crvene kože, a krajem 19. stoljeća nose cipele raznih vrsta po bečkoj modi.


Feredže mostarki su bile posebne vrste, bila je od tamnoplavog sukna ili čohe, oblika širokog ogrtača sa dugim rukavima. Jaka je bila čvrsto postavljena i sastavljena tako da čini vrstu kukuljice, koja se podizala i stavljala na glavu sve do očiju. Krajem 19. stoljeća zarovi počinju da potiskuju feredžu. Zar je vrsta ogrtača takođe samo za izlazak. Pravio se od raznih vrsta svile, zvane "damaske", a kasnije sa dolaskom Austro-Ugarske, najviše od puplina za ljeto i od štofa za zimu. Zar nije bio ukrojena odjeća, već iz jednog komada sastavljen ogrtač, čiji je donji dio nabran u struku i služi kao suknja, dok se gornji, otvoren, prebaci preko glave i omota oko ramena.
T o je nesto sto ja znam o tom svemu
Na vrh Go down
https://univerzitet.bosnianforum.com
 
GRADSKE NOSNJE
Na vrh 
Stranica 1/1
 Similar topics
-
» Dinarske nošnje
» narodne nosnje
» Seoske nošnje
» Srednjobosanske nošnje
» Posavske narodne nošnje

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
za sve radoznale o folkloru :: Your first category :: sve sto vaz zanima o kud-univerzitet :: folklor-
Idi na: